PILATUS PC-9

Nastanak tvrtke "Pilatus Flugzeugwerke Ltd" vezan je uz razvoj Švicarskog Ratnog Zrakoplovstva.

Osnovano 1939 godine, kao namjenska radionica za održavanje vojnih zrakoplova, ubrzo se počela baviti i njihovom proizvodnjom. Početak je bio vezan uz model P-2, koji su predstavili 1945, na samom kraju drugog rata. Samo osam godina kasnije na svjetlo dana izašao je i P-3. Oba zrakoplova su u ono vrijeme predstavljali vrhunac zrakoplovne industrije. Namjenjeni za korištenje sa nepripremljenih terena, sa dva sijedišta (jedno iza drugog), metalne konstrukcije, kao da je do današnjeg dana ostala odlika Pilatusa, proizvođaća vrhunskih zrakoplova.

Pilatus PC-9 PC-7 turbo trainer, osnova je iz koje je stvoren današnji PC-9. Razvoj novog modela, potaknula je nadolazeća ekonomska kriza osamdesetih godina, u kojoj su vojni proračuni tražili načine za svoje smanjenje. Školovanje vojnih pilota, na "mlaznoj avijaciji" u toj računici uvijek iznosi veliku cifru, pa je sam izbor jeftinijeg zrakoplova značio i smanjenje režijskih troškova.

Poanta je bila u tome što se PC-7, u školovanju pilota pokazao kao izvrsna opcija, pa je poslužio kao uzor i za razvoj budućeg projekta. Pogonski stroj Pratt&Withney PT6, dobio je zamjenu u pojačanoj inačici P&W PT6A-62, kako bi što vjernije oponašao snagu mlaznog pogonskog stroja. Druga kabina je podignuta radi bolje preglednosti sa nastavničkog sjedišta, a sjedišta su ovoga puta imala sistem za samoizbacivanje-katapultiranje. Uz to, ovaj model je dobio i novi hidraulični sistem. Aerodinamička linija trupa je izmjenjena (kao i cijela konstrukcija), kako bi se dobilo što vjernije oponašanje letnih osobina, sa letnim osobinama zrakoplova na reaktivan pogon.

Zbivanja u svijetu trgovine oružjem, u svakom slučaju su vođena politikom pojedinih zemalja. Tako je i danas slučaj da Švicarska ne prodaje oružje, ali zato prodaje sve ostalo. Najbolji primjer za to je i Pilatus, koji sa svojim zrakoplovima ne prodaje oružje, ali su oni za to potpuno pripremljeni. Naravno niti sama prodaja nije jednostavna.

Osamdesetih godina, RAF je bio u potrazi za odgovarajućim trenažnim zrakoplovom. Cilj tome bio je školovanje pilota za prelazak na Hawk-a. U krajnjem izboru našlo se nekoliko potencijalnih kandidata: · Pilatus PC-7 · Pilatus PC-9 · Tucano EMB-312 · Britten Norman Firecracker Nakon izbora, između Brazilskog Tucana i Pilatusa, bitku je odnio Tucano. Razlog je bio jednostavan, 130 aviona je sklapano u tvornici Shorts u Irskoj, a motiv je bilo zaposlenjem stabilizirati nemire koji su u to vrijeme tamo kulminirali. No i danas se čuje mišljenje, kako je to bio znak zahvalnost Brazilu, zbog pomoći u Folklandskom ratu.

Nekoliko godina kasnije u okviru programa za nabavku opreme Saudijskoj Arabiji, Britanija je isporučila i Švicarske PC-9 uz Hawkove, Jetstremove i Tornada. Oduševljenje RAF-ovih instruktora, koji su školovali tamošnje pilote upravo na avionu PC-9, nije bilo bez odjeka. Prema njima je Tucano bio prava nepoznanica u odnosu na Pilatusa. Ratzvoj PC-9 Razvoj ovog modela trajao je svega četiri godine.

Nakon tehnološke studije 1982, u kome je sa prethodnika PC-7 zadržano desetak posto sastavnih djelova, krenulo se u razradu i proizvodnju ostatka. Prvi let PC-9 je napravio 09. Svibnja 1984. Predserijski model HB-HPA, poletio je sa uzletišta u Bouchs-u, letio ga je pilot Hans Galli, šef Pilatusovih probnih pilota. Nepunih deset tjedana kasnije, predserijski model HB-HPB, bio je u zraku. Svu potrebnu dokumentaciju i odobrenja za proizvodnju, Pilatus je dobio do pred kraj 1985. Početkom 1986, samo četiri mjeseca nakon dobijanja odobrenja za proizvodnju, prva četiri aviona bila su spremna za svog prvog kupca, Burmansko Ratno Zrakoplovstvo. Do danas oni raspolažu sa 10 takvih zrakoplova.

Britanski Aerospace, dobavljač opreme za Saudijsko Ratno Zrakoplovstvo u okviru tog programa, bio je sljedeći kupac.

Australski RAAF, odlučio se za samostalno sklapanje ovog zrakoplova u svojim pogonima. Nakon nekoliko "kit kompleta", Hawker de Havilland u okviru GAFA (Govermental Aircraft Factories) počeo je sa djelomičnom proizvodnjom. Bila je to i prva proizvodnja izvan Švicarske. Australski RAAF od tog vremena, ima u svom sastavu i akro grupu od šest PC-9 "Roulettes" Niti jedan PC-9, iz tog vremena nije bio pripremljen za sletanje na travnate površine, poput modela PC-7. Nakon RAAF-ovog zahtijeva za tom opcijom, Pilatus je morao napraviti izmjene. Izmjene su nastale na glavnom trapu, i smanjenom tlaku u gumama.

Četvrti kupac postalo je Ratno Zrakoplovstvo Angole, kupivši 4 komada PC-9. Njemačka je nakon toga kupila 10 komada PC-9B, čime mijenja avion OV-10 Bronco. Namjena im je ista, vuča meta za gađanje protivzračne odbrane. U Njemačkoj taj posao radi posebna civilna firma. Razlike na modelu PC-9B su u količini goriva, koja je povečana tako da je autonomija leta preko tri sata.

Američkoj mornaričkoj avijaciji tijekom 1991 isporučena su tri komada PC-9. Iz pouzdanih izvora se zna da su nakon 300 sati leta, ti avioni obnovljeni u Pilatusovom pogonu u Stansu, i po cijeni od tri i po miliona dolara prodani Sloveniji.

Do sada u svijetu leti oko 250 ovih aviona, u jedanaest vojnih zrakoplovstava, i dvanaest u civilnim firmama.