|
|
Stvaranje kluba, od pera do krila.
ZRAKOPLOVNI KLUB iz Bjelovara, osnovan je 1994 godine, i iza njega ne postoji duga i slavna povijest. Čak niti temelji postojanja nekadašnjeg aero kluba u Bjelovaru, nisu bili nešto na čemu bismo gradili njegov "image". Nekadašnji aero klub u Bjelovaru postojao je davnih poratnih godina. Sponzoriran od raznih institucija onog vremena nije uspio ostaviti neki dublji trag među ovdašnjim stanovnicima. Iako se danas špekulira ( kao i u svemu ) da je razlog njegovog prestanka bio politički, uvjerenja sam da je problem ipak bio u ljudima. Uvjeren sam u to jer znam koliko je problema vezano uz život jednog takovog kluba. Stvoriti ga, samo po sebi i nije neki problem, no zaživiti ga...
Prva inicijativa za osnivanje našeg kluba, nastala je uz jutarnju kavu, onako spontano, uz razgovor o zajedničkoj temi, letenju. I samo nekoliko tjedana kasnije, nakon poprilične euforije pojedinaca koji su tvrdili da su to isto već odavno planirali, održana je osnivačka skupština. Tridesetak prisutnih na toj skupštini stvorilo je ZRAKOPLOVNI KLUB. Iako je u klubu ostalo svega nekolicina sa prve skupštine, dali su svoj udio u njegovom stvaranju.
Prvi naši problemi i skromna letačka iskustva, nisu naročito ohrabrivala. Lutamo tražeći mjesto za stvaranje budućeg sportskog aerodroma od jednog do drugog zapuštenog poljoprivrednog letjelišta. Gotovo svako od njih ima svoje nedostatke ili zahtijeva bezbroj sati rada. Osnovno je ne činiti pogreške u startu.
Kada smo se 1995 u drugom mjesecu, terenskom Ladom Nivom, jedva probili do mjesta koje je neka predstavljalo poljoprivrednu pistu, nismo bili sigurni da smo na pravom mjestu. Zapuštena i izrovana nemarnim prolaskom traktora, izgledala je nepopravljivo. Duboki kanali, na vlažnom, bili su znak nemara. Naravno da to nije uticalo na direktora firme koja je upravljala gospodarstvom, da za korištenje traži naknadu. Koji bezobrazluk.! Za komad zemljišta, koje je godinama napušteno, zapušteno i neobradivo, tražiti naknadu, i to od kluba koji bi to uredio, održavao i registrirao...
No, valjda uvijek postoje takvi. I danas kada je uzletište uređeno, kada na njemu postoje objekti, hangar, tower, i gotovo sedamstotina metara najbolje uređene staze, zahvalni smo za razumijevanje jednog čovijeka, Prof. Pavlić Stanislava. Iako ga danas nema među nama, ostaje u povijesti ovog kluba, kao jedini političar onog vremena od kojeg smo dobili direktnu pomoć i podršku.
ZRAKOPLOVNI KLUB iz Bjelovara, osnovan je 1994 godine, i iza njega ne postoji duga i slavna povijest.
Čak niti temelji postojanja nekadašnjeg aero kluba u Bjelovaru, nisu bili nešto na čemu bismo gradili njegov "image". Nekadašnji aero klub u Bjelovaru postojao je davnih poratnih godina. Sponzoriran od raznih institucija onog vremena nije uspio ostaviti neki dublji trag među ovdašnjim stanovnicima.
Iako se danas špekulira ( kao i u svemu ) da je razlog njegovog prestanka bio politički, uvjerenja sam da je problem ipak bio u ljudima. Uvjeren sam u to jer znam koliko je problema vezano uz život jednog takovog kluba. Stvoriti ga, samo po sebi i nije neki problem, no zaživiti ga...
Financijska strana priče nije nikada bila naročita. Uglavnom smo to riješavali kroz sponzorske akcije i donacije.
Prvi kontejner daruje nam jedna, sada već propala, građevinska firma. Drugi kontejner, također već ... firma.
Razlog njihovog propadanja sigurno nisu bila dva poluraspadnuta kontejnera, kako bi se iz ovoga moglo zaključiti, no nama su oni predstavljli prve čvrste objekte na uzletištu.
Sve sate koje smo utrošili na njihovo uređenje, danas već moramo ponoviti, jer ipak su prošle i neke godine.
U godinama nakon osnutka, klub je u nekim trenutcima brojao i gotovo stotinu članova. Prva škola, pod svojim krilima je imala petnaest učenika, i samo jedan zrakoplov... Petnaest učenika, petnaest potencijalnih pilota, od kojih još uvijek lete tek petorica. Nije to tako samo u letenju. Po neki su došli radi zvanja pilota, poneki radi znatiželje, poneki radi interesa, no samo oni koji dođu radi ljubavi, samo oni ostaju. I sada kada su iza nas stotine sati u zraku, kada smo prošli razna iskustva po danu i po noći, osječam da postoji želja za letenjem. Ona nam je i najjači motiv. Bez toga se sve sigurno nebi dogodilo.
Prvi aeromiting održan na ovom aerodromu 1996, bio je stidljivi početak, sa tek nekoliko zrakoplova. Sljedeća godina sa sobom je donila izvrsnu organizaciju i 132 poletanja u samo jednom danu. Još i danas ponekad čujem hvalospjeve o tom događaju. Niti 1998 nije bila ništa lošija, ali su vojni zrakoplovi ipak izostali. Razloge toga nismo uspijeli saznati nikada, iako je objašnjeno kao mjera štednje HRZ-a.
I s obzirom na ona ratna vremena, gdje su nam po nekad migovi u brišućem letu odgovarali na pitanje "ima li danas letenja ?", i na sve poglede u predznake smirivanja vjetra, pomakli smo se u drugu fazu.
Druga faza značila je i proširivanje, proširenje traži nova riješenja, a nova riješenja rijetko dolaze sama. Istekom mandata prvog upravnog odbora kluba, novi je dobio šansu.
Naša želja da u njemu budu ljudi kojima će sve to nešto značiti, i koji mogu pružiti najviše, dala je rezultat.
Dvojbe nije bilo i ovo što možete vidjeti na fotografijama, posljedice su te akcije. Porijeklo hangara je vojno, i služio je za čuvanje strojeva. Njegove dimenzije su 30 x 11 metara. Visina u luku je 6 metara. Debljina cijevi od kojih je sastavljen je ca 20 cm, a težina luka sastavljenog na zemlji gotovo 300 Kg. Devet lukova je na razmaku od 4 metra smješteno na drvene kocke. Ostale detalje možete vidjeti na slikama. Ukupno smo na visinu od 6 metara, ručno podigli gotovo 10 tona raznog materijala i pokrili skoro 500 kvadratnih metara krova. Utrošili smo skoro 500 radnih sati i rezultati su vidljivi. Ulaz u hangar je sada 4 x 4 metra, i to je dovoljno za uvođenje zmajeva i sličnih zrakoplova u hangar bočno, na kolicima. Prostor od 300 kvadratnih metara korisne površine dovoljan je za konforan smještaj i 10-ak zmajeva. Dokaz je to da volja i zajedništvo mogu napraviti velike stvari.
I sada nakon pet godina postojanja, naš mali klub u svom hangaru čuva nekoliko zrakoplova. Članstvo kluba je višestruko smanjeno, jer smisao je ipak u kvaliteti. Razlog je to zbog kojeg sada po malo cijenim (iako ne odobravam) metode aero klubova u 80-im godinama, kada smo prije školovanja morali "stažirati". Značilo je to "bezbroj" radnih sati na aerodromu, za pokneki sat leta.
Ova godina je bila prijelomna za naš klub. izmjenila mu je pozicije u zvijezdanim kartama, i pokazala da ova posada može dalje. Dosadašnji rezultati svakako su to potvrdili.
Kako smo riješili veliki problem malog kluba ?
Na skupštini kluba ove godine jednoglasno je odlučeno da se problem čuvanja zrakoplova mora riješiti.
Samo zbog slaganja i čuvanja vani, oprema je doživjela niz neugodnih promjena. Iz istog razloga, još prošle godine stupili smo u kontakt sa firmom iz Nizozemske koja nam je ponudila dostavu objekta dimenzija 30 x 10 metara po cijeni od 12.000 DM + troškovi carine + PDV... Naravno cijena se popela na gotovo 19.000 DM.
Sasvim slučajno ove godine smo dobili ponudu, da po cijeni od 10.000 DM dobijemo objekat demontiran u Njemačkoj, u nešto lošijem stanju, isporučen na aerodrom u Bjelovaru.
